People Always Leave And I Stay Alone In Darkness

I'm sitting in the dark
and feeling so depress...
Nobody understand me
and nobady want...

I'm feeling so lonely
drowing strange things...
Nobody understand me
and nobody want...

my heart is bleeding
because he leave me...
I'm alone now and my
heart is injured...

Itried to forget him
but my heart remind me...
my heart remind me...again...

so...like always...
I will punish myself...
but I know I'm not guilty...

I tried to find a reason to live...
but I cannot find it...
I know that scar will pass
but heart will always remind me...

REMIND ME HOW INJURED I WAS!!!!!


boomp3.com

Ewo owako...počet ću s naslovom posta...slažem se u potpunosti...čak
sam se više puta porezala pokušavajući popraviti razbijeno zrcalo...
Htjela bi samo reći nešto o žiletu i tome dali on pomaže...ovako..."normalni ljudi" će sad misliti da sam luda...ali neki će me i razumjeti...žilet za mene jednostavno predstavlja lijek...svaki put kad sam jakoo tužna, ljuta ili zabrinuta...režem se...znam da zvučim glupa, ali to je tako...to mi jednostavno pomaže da se osjećam bolje...samo da kažem svima onima koji misle da boli...kad sam tužna i porežem se žiletom ne boli me...
ne boli me jer od unutrašnje boli ni ne osjećam...ali nekako mi psihički pomaže...ok dosta filozofiranja....

Dream what you want to dream,go where you want to go,be what you want to be,because you have only one life and one chance
to do all the things you want to do....

Ewo novi naslov :P...imam jednu happy vijest pa neću pisat happy vijest
pod tužnim naslovom...pa sam napisala još jedan nalov...ovako oni
francuzi o kojim sam već pričala...fakat su cool...i jedan od njih...Josh...ugl.dobila sam puno njegovih slika i presladak mi je bio...i on
je dobio moje slike...itd.ugl.sad smo skupa...Jedva čekam da dođe....
još samo mjesec dana...awwww...I LOVE HIM....

boomp3.com

Ewo ovako...nowi post nakon 100 godina...
Za početak moram reć da mi dugo nije radio msn jer sam ja nekaj sprčkala...i sad sam našla jednu stranicu di mogu na msn...wew...
isad sam opet na msnu...awwwww...

moj msn: xXdestroymyheartXx@hotmail.com

Nego...jučer je sve bilo super...upoznala sam neke francuze(emere) koji dolaze u Hrvatsku...tj.u Novalju (tam ja ljetujem) ....
LJudi su fakat zakon...ovaj jedan ima Vampirske zube awwwww
itd.dečki su zakon...

Nego idemo dalje...Jučer sam opet po 100 put čula neke cure kako trečaju mene i pljuju po Emachima...ugl.naraavno da me pogodilo kad su počeli vrijeđat mene i emache...ali kao i obično samo sam nastavila dalje, ali ovaj put uzdignute glave...Jer ipak hvala vam...što sam centar vašeg svijeta...

XXXXXX addajte me na msn XXXXXXX

boomp3.com

Ewo mene opet...ovako...moram vam ispričati ovu priču...zbilo se to prije tri godine...znači u ovo vrijeme...šesti razred...Sjedila sam sa frendicama u školskoj kantini...a pored nas tri dečka koja smo znali, ali nismo nikad progovorili ni riječi...i tad mi se jedan dečko odratio..."Hey...Ti...Da ti...ovaj dečko tu...ovaj...sviđaš mu se..." Tada sam ga prvi put pogledala...bio je to Veky...dečko kojeg sam znala od prije samo što ga nikad nisam tako gledala...odmah sam osjetila nešto...nisam znala što da kažem...a oni su se samo ustali i otišli...prošlo je tri godine a sjećam se ko da je bilo jučer...svaki dan nakon tog...promatrala sam ga...i uvijek mi je uzvračao poglede...stalno smo se geledali...i tako sve do kraja...pogled za pogledom...cijeli sedmi razred...u osmom razredu je on imao neku curu...i ok...ali pogledi nisu prestali...gledao je u mom smjeru svaki tren...čak i kad je bio s njom gledao je u mene...tada stvarno nisam znala što da mislim...i onda jednog dana...sam sve ispričala frendici...taj dan sam sjedila sama i on je došao do mene...rekao je...da mu je moja frendica rekla što osjećam prema njemu...i pitao jeli to istina...nisam zznala što da kažem...jednostavno sam rekla NE...ali bila je istina...NE je jednostavno izletjelo...a htjela sam reć DA...i on se samo tužno okrenuo...od tada me nije često gledao...čak je i prestao...tada sam znala što je bilo...osjećali smo isto...ali nitko se nije usudio priznati...tada sam htjela otići do njega i reći mu sve, ali nešto me spriječavalo...A sada...ga više uopće ni ne vidim...idemo u različite škole...i izlazimo na različita mjesta...ponekad poželim sve mu reći...a znam da je prekasno...vidjela sam ga jednom... oboje smo stali...gledai se minutu,ali ja opet nisam skupila hrabrosti, a ni on...i onda je suza potekla...On ju je primjetio...možda je tada shvatio...što sam stvarno osjećala...

Have you ever wondered what hurt more?!?Saying something and wishing you hadent...or saying nothin and wishing you had?

...saying nothin and wishing you had...

boomp3.com

ewo...kao što većina vas zna da sam si obećala da se neću više rezati...i sve je bilo super nisam se rezala čak mjesec dana...i onda se dogodi ovo...osjećam se samom...sve mi fali i naravno tu je i moja sisterka...ona je inače super ali znam me toliko iznervirat...ugl.počne nešto pričat i osjetim se bezvrijednom...i onda se posvađamo...i na kraju imam tako neki osjećaj da ništa ne vrijedim...uvijek se ponašam ko da me riječi ne diraju...ali diraju me...jako...riječi su uvijek krive za sve...iako su možda izgovorene sasvim nesvijesno...ili ono kak bi se reklo u ljutnji...to povrijedi...i ok...osjećala sam se jako bezvrijedno...i onda sam otišla u kupaonicu...i ugledala žilet...odmah su me prošli trnci...pokušala sam se oduprijeti...stvarno...ali nisam uspijela...i sad nakon što sam se ponovno rezala...opet si obećajem da ću se idući put oduprijeti...i nadam se da ću uspijeti...

boomp3.com

Ewo mene opet...jučer sam puno razmišljala o svemu što mi se događalo u ovih 15 godina moga života...uglavnom o svim svojim ljubavima...Od njih šest zaboravila sam ih dvoje...a ostalih se sjećam...sjećam se svakog lijepog trenutka i svake male svađe, svake pomirbe, svake suze, svakog osmjeha....svega...i poželim da se sve to vrati...Jednostavno mislim da kad nekog voliš jednom...onda ga voliš uvijek...i nikad nebi rekla za ljubav da je bila pogreška...Pročitala sam jako puno postova...i često sam pročitala da je ljubav bila pogreška...ali s tim se nikako ne slažem...ako nekog uspiješ zaboraviti nikad ga nisi ni volio...A ako se sjećaš svega a kažeš da si zaboravio to je samo uzaludno laganje...Jučer sam gledala jedan klip na you tubu...stavit ću ga tu...očekujem da će te svi pogledati...

pusa...i recite nekom ako ga volite dok ne bude kasno...

Like a twisted game
obavezno pogledajte

btw.moram napisat da se osjećam jako sama...jer nemam s kim ić van kmeeeee

Ewo post nowi...
Owako odmah ću reć da ovaj post neće bit sretan...ovako...
Kao što sam napisala u postu prije...ostavila saam dečka...i prije 2 dana smo se pomirili...i sve je bilo savršeno...mislila sam da nikad neće bit bolje...
ali naravno sve što je lijepo kratko traje...jučer sam saznala da se seli u Rijeku...prvo kad sam to čula nisam se mogla pomaknut, nisam mogla plakat, nisam mogla vrištat...a onda nakon jedne minute gledanja u prazno...konačno su potekle suze...i nisu prestale teć ni kad me zagrlio i rekao da će sve biti u redu...nisu prestale teć ni kad me poljubio...i sad teku... To je bio udarac...udarac koji je mojem srcu nanio veliku bol...znam da neću ovo nikad zaboraviti...naravno rekao mi je da me voli i sve što ide uz to...znam da je to tako, ali suze i tuga su jače od mene...i naravno znam da će on bit dobro u Rijeci i da me neće zaboravit...neću ni ja njega, ali ta pomisao da ga neću vidjet...možda nikad više ubija me u pojam...i boli...zašto jednostavno moje jaddno srce ne prestane sad kucati...zašto se ne preda...Znam da me voli, ali kad nekog voliš i ne vidiš ga, nemožeš ga poljubit, nemožeš gaa dodirnut...to jednostavno boli više nego bilo koji prekid...Ewo opet plačem samo kad pomislim na daljinu...

Ako bog postoji,
onda mora da je kreten,
jer mi uzima sve najmilije,
sve sto sam u zivotu htjela,
sve za sto sam zivjela,
uzeo mi je njega,
za kojeg bi se jutrima budila,
kojeg bi nocima sanjala,
a sad mu ni traga nema...

Ewo owako...nowi post...
Ovako kad se moram negdje ispucat zahvalna sam svima što postoji ovaj blog...
Znači ovako...wratimo se mi postu...
Prije dva tjedna sam ostavila dečka...i rekla drugom dečku da mi se sviđa...ali to sam naravno
napravila nepromišljeno i ispalo je da taj drugi dečko ima curu...i naravno ja ko ja razmišljala sam pozitivno
ok bar sam se trudila razmišljat pozitivno...ali nije mi uspjevalo jer sam ja veliki pesimist...
i tako nakon 2 dana shvatila sam da jednostavno nemogu bez svog bivšeg...
svaki trenutak sve više mi je falio...shvatila sam da sam ga stvarno voljela samo to nisam znala pokazati...
i onda mi se srce počelo slamati...i tada sam shvatila...da NIKAD... BAŠ NIKAD ... NEĆU OSTAVITI NEKOGA KOGA VOLIM ZBOG NEKOG KO MI SE SVIĐA...

Ewo mene nakon 100 godina XD...KAo što možete vidjet od Božića nisam napisala nowi post XD...
a jednostavno mi se nije dalo...I onda sam danas razmišljala i shvatila da bi iblo dobro imat blog i da
mi je ovaj blog bio najbolji do sad...pa sam se pretrgavala pokušavajući se sjetit korisničkog imena i lozinke...
ali ewo upornost se isplati XD...Kao što vidite u naslovu vratila sam se u nowom izdanju...
U ovih nekoliko mjeseci shvatila sam da sam oduvjek bila EMO samo što to nisam znala...a sad sam lijepo
postala Emo...i moram priznat da se sad osječam sjajno...napokon među svojima...Samo što mi se
nimalo ne sviđa što neki ljudi pljuju po nama...I nimalo mis e ne sviđa što u mojoj školi nema ni jednog EMacha...
ali ima nekih ljudi koji su mi jako dragi i koji me nikad neće ostavit na cjedilu...Sve u svemu ja sam se vratila sam svojim filozofijama, kompliciranim ljubavnim životom, razmišljanjima...awwwww jakooo se veselim jeeee...btw. bit će puno slikica jer se obožavam slikat...

pusa svima

komentari !!!!!!!!!!! XD